dositeja

utorak, 29.11.2005.

jezicki globalizam

Kao sto se uticaji svetskog globalizma osecaju gotovo u svim sferama drustvenog i kulturnog zivota, tako ni jezik ne moze pobeci takvim uticajima i promenama. Pocevsi od leksike, upotrebe stranih, preciznije engleskih termina, u raznim oblastima pa sve do samih jezickih konstrukcija, dakle sintakse. O primerima takvih uticaja govorilo se i govori se mnogo i gotovo da nema jezickog strucnjaka, a pogotovo time vole da se bave jezicki laici, koji nije o tome vec nekad govorio. Stoga, s obzirom na to da su primeri vec izlizani ja ih ovde necu pominjati.

U popularnim lingvistickim prirucnicima doskora se mogao naci podatak da tacan broj jezika u svetu iznosi 2.796., ni manja ni vise. Ali danas se zna da je ova cifra pogresna. Prevashodno, zato sto se nikakav precizan broj ne moze utvrditi, jer danasnja nauka barata samo procenama. Takve procene u novije vreme su se kretale od 3.000 do 10.000 jezika. Ipak, autoritativni aktuelni izvori danas se slazu da ukupan broj zivih jezika u svetu nikako nije manji od 4.000, a da je verovatno blizi cifri od 5.000.

Sada na svetu ima mnogo manje jezika nego sto ih je bilo pre sto, dvesta ili vise godina, a naucna predvidjanja su takva da ce ih uskoro bit sve manje nego danas. Jer, postojeci jezici mnogo brze nestaju nego sto novi nastaju. Jezici izumiru uglavnom kada izgube svoje govornike, i to fizickim nestankom govorne zajednice, usled raznih katastrofa, ratova, gladi ili kolonizacije, ili prirodnim procesom izumiranja. Kada su evropski kolonisti dosli u Tasmaniju zbrisali su tamosnji lokalni domorodacki jezik u rekordnom roku i izvrsili svojevrsni, kako bi Ranko Bugarski rekao, "lingvicid". Proces izumiranja u danasnje vreme je mirniji, ali ne manje tragican. Pa tako proces izumiranja zahvata sasvim male govorne zajednice, vremenom svedene na stotinu ili desetine govornika, potom na nekoliko porodica i na jednu, od najmanje dva clana, te najzad na jedinog prezivelog govornika, sa cijom smrcu odlazi i taj jezik. 1898. u Krku se smrcu Toneta Udine ugasio dalmatski - romanski govor dalmatinske obale. Pored prirodne smrti jezika i lingvicida, ubistva jezika, jezici izumiru i dobrovoljno, pa tu mozemo govoriti o jezickom "suicidu". Dakle, nestanak nekog jezika ne mora biti uslovljen bioloski, vec i socioloski. Ova pojava poznata je pod imenom zamene jezika. To se desava tako sto male i ugrozene zajednice prihvataju dominantni jezik okoline radi opstanka. Tako se u Irskoj 1700. godine skoro svi stanovnici Irske govorili irski, a danas skoro svi govore engleski.

Neki podaci govore da se vise stotina jezika ugasilo samo tokom poslednje dve-tri decenije, a procene su da bi broj zivih jezika u buducnosti mogao da bude prepolovljen.

U svetlu ovih cinjenica i imajuci u vidu sva dostignuca moderne tehnologije, globalne komunikacijske mreze, elektronska i racunarska dostignuca, da li vam je tesko da poverujete da bi generacije u buducnosti mogle govoriti iskljucivo engleskim jezikom? Sva nabrojana obelezja savremenog zivota ne podrzavaju jezicku raznolikost, pa se stoga moze ocekivati da do izvesne jezicke globalizacije dodje. Naravno, do toga nece doci naglo, vec postepeno. Proces je vec u toku, i tome smo aktuelni svedoci, a o tome mozda najbolje govori cinjenica da je engleski odavno lingua franca svih, jer olaksava komunikaciju sto poslovnih ljudi i naucnika sto obicnih ljudi.

- 19:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2005.

REC, DVE O BG ZARGONU

I dok, ne smislim nista pametnije sto bih na ovoj elektronskoj hartiji mogla pisati, dozvolicu sebi da iznesem par zapazanja koja su u vezi sa beogradskim zargonom. Naime, ovih dana ne mogu da se otrgnem utisku da je beogradski zargon prilicno siromasan i to pre svega u leksickom smislu. Ne znam da li uzroci toga leze u sve prisutnijem pomodarskom preuzimanju reci iz engleskog jezika, ili u lenjosti i nekreativnosti njegovih govornika, ili, pak, i u jednom i u drugom, tako da prvo utice na ovo drugo ili obrnuto, svejedno. Ovde moram da istaknem da je isto takvo stanje i u samom knjizevnom srpskom jeziku, te onda i nije neko cudo sto takvo stanje zaticemo i u zargonu. Zargon, iako kolokvijalan, pridonosi bogacenju leksickog korpusa jednog jezika i kao takav izuzetno je bitan za svaku govornu zajednicu. U njemu se, mozda najvise, oslikava duh jednog naroda , a posto se najvise vezuje za govor mladih, u njemu se ogleda upravo kreativnost, domisljatost pa cak, bicu dovoljno slobodna i reci, nacin razmisljana upravo njih samih. A upravo, kad je rec o mladima, on se, takodje, moze dovesti u vezu sa kategorijama moderno/nemoderno. Tu mogu navesti gro primera koje mogu da potkrepe ovu moju tvrdnju. Naime, secam se kako sam i sama reagovala kada su "matorci" u mojem okruzenju, ciji je zargon ostao onakav kakav je bio u njihovoj mladosti, govorili za nesto sto je dobro da je "krvavo"(ha, ha, smejem se), ili nesto malo mladji od njih za nekog ko je zanimljiv, ili ko im se izuzetno dopada, da je kralj, sto bi u danasnjem zargonu bili ekvivaletno reci "lik". Tu cu se, za sada zaustaviti, kako mi se uvod ne bi pretvorio u citav rad. Dakle, ono sto hocu da kazem, i ono sto mi najvise smeta u savremenom zargonu, jeste "previseznacnost" postojecih zargonskih reci. 80% reci koristi se da bi se izrazile najrazlicitije stvari, gotovo da se van konteksta i ne moze odrediti njihovo znacenje. Razlog tome je nedostatak novih reci, pa se onda ove postojece vrte u krug da bi oznacile razlicite stvari. A one retke nove, sto se mene tice, su neupotrebljive, jer u vecini slucajeva nista ne znace. Ovde cu biti sasvim subjektivna, i kao primer jedne nove reci koje je potpuno neupotrebljiva, spomenuti rec koja se obilato koristi u poslednje vreme, rec(cuj rec!) "ekstra". Exter, extera, exterum u Divkovicevom latinsko-hrvatskom recniku jeste pridev koji znaci "izvanji, spoljasnji". Prema tome osoba ne moze biti spoljasnja, pa shodno tome ni "ekstra". Zargon jeste najslobodnije polje jednog jezika, ali dozvolicete, logike nije oslobodjen, niti bi trebalo da bude. Ali ja sam sad u ovom trenutka resila da vise oko ovoga ne terorisem, op,htela sam reci teoretisem, ovo je bio lapsus, ili tacnije frojdova omaska, jer ocito to mislim, pa ga ja necu brisati. Elem, necu vise da terorisem, nego da prionem na posao stvaranja novih reci kako u zargonu tako i u knjizevnom jeziku. To ce biti svojevrsni eksperiment, pa videcemo, mozda nekim cudom i uspem da ih prosirim medj' ljude. Pozelite mi srecu!

- 21:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2005.

PREOBRAZENA DOSITEJA

Ako bismo uzeli kao tacnu tezu da nema veceg vernika od preobrazenog vernika, onda bismo u mom slucaju mogli reci sam se ja otisnula na put preobrazenja u blogera, i to, sta vise, revnosnog blogera. Pitam se samo kada ce doci trenutak u kojem cu umesto cistog popunjavanja praznine ovog elektronskog lista, poceti pisati nesto suvislo. Dakle, i dalje sam u iscekivanju, samo sto mi se spisak iscekivanih stvari iz dana u dan prosiruje. Ali, do tada, ovaj se list mora nekako ispuniti. I dok tumaram po svojim zamrsenim mislima, svaki put zavrsim u misaonim slepim ulicama. A kako bih nasla izlaz iz sopstvenog misaonog lavirinta, jednostavno, moram prestati da mislim, a u tom smislu i zavrsiti ovaj post.

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IZGUBLJENI POST

Nocas, opet u trenucima dokolice,izazvanoj nesanicom, pocela sam pisati vodjena i dalje prvobitnom idejom, koja me nekim cudom, bez obzira na to koliko suluda bila, jos uvek drzi. Ali, i pokusavajacu da na taj nacin nekako prizovem san. I tako, ne bi li se nekao uspavala, nastavila sam da pisem. Uistinu, sve napisano i nije bilo preterano zanimljivo za citanje, ali sada kad je izgubljeno u virtuelnom svetu, dobije na svojoj vrednosti samim tim sto ga vise nema. Pisanje me jeste uspavalo, verovatno bi i na retkog citaoca post imao isti efekat, tako da je post ipak imao nekog smisla, ali lagala bih kad bih rekla da me cinjenica da je izgubljen nije iznervirala. Iako jos uvek nisam sigurna koliko ce me uopste cela ova ideja oko postavljanja sopstvenog bloga drzati, ne mogu a da se ne zapitam da li me je mozda upravo cinjenica da je izgubljen podstakla na nastavak pisanja i da li ce mozda sve ovo na posletku dobiti neki svoj drugi smisao. Bilo kako bilo, odeljenja za izgubljenje postove nema, a cini se da se sa mojim postom desilo upravo ono sto se svakodnevno desava sa mojim vremenom. Uzaludno napisan bas kao sto se i moje vreme uzaludno kruni. Moj svakodnevni zivot pokazao mi se u drugom medijumu. Protraceno vreme, protracene reci. Hm, tek ne kaze se bezveze slobodno vreme...

- 18:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 18.11.2005.

ULJEZ NA BLOGU

Ne znam da li je postavljanje ovog bloga izazvano mojom svakodnevnom dokolicom ili pak necim drugim, ko zna kojim nesvesnim porivom, tek evo i ja sam se nasla u kruzoku blogera bez ideje sta bih uopste ovde mogla pisati. Moglo bi se reci da sam ja u ovom kruzoku u nekakvoj krizi identiteta. Niti znam zasto sam postavila svoj blog, niti znam sta bih tu mogla pisati, niti sam bila citalac blogova, niti mi je cela ta ideja oko blogova ikada bila preterano zanimljiva. Dakle, uljez!!! I tako listajuci ovaj moj skromni mentalni recnik, trazeci reci da odenem svoje misli, pomislih kako bi, bez obzira na sve, ovaj blog, ako nista drugo, mogao nasmejati moju prijateljicu Anu, redovnog citaoca blogova, a koja sama jos bloga nema. I evo sada jedne apostrofe: Ana, smejes li se? Dakle, kako kaze onaj dobri "narodnjak"(licna kovanica za narodne mudrosti): "Nije kome je namenjeno, vec kome je sudjeno". Meni je izgleda bilo sudjeno. Mozda se uljez odomaci. Pozdrav svim blogerima od jos uvek zelenog blogera!!!

- 18:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #


View My Stats